:: wikimiki.org ::
| Fra Sučić, Mihovil |
Fra Sučić, MihovilDr. fra Mihovil Sučić (Livno, 1820. - Livno, 1865.), svećenik, liječnik i kirurg
Životopis
Dijelić povijesti Livna u 19. stoljeću je i fra Mihovil Sučić, svećenik, liječnik i kirurg. Rodio se u Livnu 1820. Teologiju završio 1845. god. u Veneciji i kirurgiju 1850. u Padovi. Jedan je od prvih kirurga u Bosni i Hercegovini. Desetak godina živio je u Fojnici i kao liječnik djelovao po srednjoj Bosni. Od godine 1860.-1864. ponovno je u Italiji. Poslije toga dolazi u Samostan Goricu u Livnu. Pomažući pri porodu jednoj muslimanskoj ženi u Šuici, vraćajući se kući prehladio se i preminuo 3. ožujka 1865. Pokopan je na goričkom groblju. U Muzeju na Gorici čuva se fra Mijina ostavština od izuzetne kulturne vrijednosti. Tu su njegova stručne knjige: preko stotinu svezaka sve iz prve polovice 19. stoljeća, ljekarnička vaga, kirurški i zubarski instrumenti i drugo. Danas se po njemu zove Županijska bolnica u Livnu.
Sučić, fra Mihovil
Sučić, fra Mihovil
Sučić, fra Mihovil
Sučić, fra Mihovil
Livno
Zemljopis
]
Livno se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima preko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 32.450 u općini (prema procjenama Statističkog zavoda iz 2003.). Površina općine je 994 km2. Najznačajnije je mjesto Hercegbosanske županije, čije je kulturno i gospodarsko središte. Grad leži na 730 m iznad mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kog izvire i kraška rijeka Bistrica. Livno ima stabilnu klimu, sa ravnomjernim strujanjem zraka i najvećim brojem sunčanih dana u zemlji. Klima je uglavnom planinska. Ljeta su mahom duga i sunčana, zime snježne. Livanjsko polje jedno je od najvećih kraških polja u ovom dijelu Europe.
Stanovništvo
Uprava
Povijest
Pretpovijesno doba
Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz pretpovijesnog doba 2000 godina pr.Kr. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati.
Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.
Rimsko doba
Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.
Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.
Dolazak Hrvata
Oko 621 g. Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država. Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantijski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28.IX. 892.g. kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada.
Livno u srednjem vijeku
Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Livanjski je kraj bosanskoj državi pripojio ban Stjepan II. Kotromanić. Livanjskom županijom tada je upravljao Vladislav Galešić.
Livno je kroz sav srednji vijek, kako u sastavu hrvatskog kraljevstva tako kasnije i u sastavu bosanskog kraljevstva, imalo status župe ili županije. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava hrvatskog u sastav bosanskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični. U vjerskom i kulturnom smislu pučanstvo je bilo homogeno katoličko i hrvatsko sve do turskih osvajanja.
Osmansko doba
Osmanska vojska ulazi u Livno 1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.
Osmanskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, sa karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija. Tokom 400 godina osmanskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži- Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva Bošnjaka zabilježenog orijentalnim pismima.
Dolazak Osmana u Livno u XV. stoljeću značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do XVII stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom. Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj osmanskog perioda zauzimaju za gradnju samostana Gorica sa crkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke sa podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena.
Krajem osmanskog doba, 1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od najljepših pravoslavnih crkava u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Livno u Austro-Ugarskoj monarhiji
Nakon preuzimanja vlasti 28.9.1878. godine Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe. Iako postoje objavljeni radovi o pobuni mještana Livna i okolice protiv Austro-Ugarske, treba ipak navesti kako su se pobunili uglavnom Turci i njihovi sljedbenici kojima je život prije bio dobar i ugodan. Naime, mještani su masovno bježali ispred turskog zuluma u Dalmaciju pa se jedva čekalo da dođe do neke promjene. Pokretači kulturnih dešavanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i režiseri najčešće bili stranci. Danas se u Beču nalazi sadržajna arhivska građa o Livnu. Među brojnim podatcima i planovima grada, gdje se Livno spominje kao utvrđeni grad u Hercegovini.
Hercegovini
Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata , Srba i Muslimana. 1896. formirano je Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Dinara, u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.
20. Stoljeće
Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata, Muslimana i Srba. 1896. formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.
Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Ugovorom Cvetković- Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno.
Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na Duhove 1944. Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom Bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu "Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata. 10. listopada 1944. grad je konačno dio velike slobodne teritorije, koja se prostire većim dijelom tadašnje Europe. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu.
Po završetku rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga svibnja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.
Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi sa ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiH Hasan Brkić, a livanjske korjene ima i Branko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tijekom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda sa naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom.
Sukob u bivšoj Jugoslaviji ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje početkom proljeća 1992 napadom Četnika i artiljerijskim napadima iz pravca donjeg Livanjskog polja. U to vrijeme u gradu se formiraju prve postrojbe Hrvatskog Vijeća Obrane i HOS-a, te dolazi do obrane grada i odbijanja agresorskih napada. Poslije Daytonskoga sporazuma Livno je središte Hercegbosanske županije.
Gospodarstvo
Livno i njegova okolica nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata i industrija tkanina.
Slavni ljudi
- Alikadić, Bisera
- Anić, Zdravko
- Boban, Gordana
- Brkić, Hasan
- Dokić, Branko
- Džaja, Ivo
- Gotovac, Slavko
- Hasan Livnjak
- Hadži Jusuf Livnjak
- Jurkić, Gabrijel
- fra Karaula, Lovro
- fra Karaula, Marijan
- Kovač, Robert
- Kovač, Niko
- Ljuboja, Svetozar
- Manđeralo, Stipo
- Marijan, Davor
- Mioč, Pero
- Orman, Rapko
- Pervan, Anto
- Propadalo, Ivica
- Rosić, Momir
- starac Vujadin
- fra Sučić, Mihovil
- Sundečić, Jovan
- Šeremet, Ivo
- Šuker, Davor
- Šuker, Ivan
- Vlašić, Ivica
- Vrebac, Dževdet
Spomenici i znamenitosti
Znamenitosti grada: samostan Gorica s galerijom velikana bosanskohercegovačkog slikarstva Gabrijela Jurkića i Etnološkom zbirkom, stara gradska četvrt, koja nažalost ne uspijeva odoljeti naletima modernog vremena, s džamijama Glavica i Balaguša, Topovima, Vejs kulom ponad grada, Žitarnicom sa starom vijećnicom i gradskom česmom Milošnik, kao i izvor Dumana, stara livanjska groblja, Gimnazija, kupalište Ploče i Sturba.
Obrazovanje
U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjeljenja. Glazbeno obrazovanje stječe se u nižoj glazbenoj školi.
Kultura
Sport
- [http://www.troglav-livno.com NK Troglav]
- [http://www.troglav-livno.com KK Livno]
- [http://www.aeroklub.livno.org Aero Klub Livno]
- [http://www.paragliding.livno.org Paragliding klub "Krila Livna"]
Politika
Na području Livna djeluje nekoliko političkih stranaka, od kojih su najznačajnije HDZBiH, HSP, SDP, HKDU, SDA, HSS i Stranka za BiH, no kao i u većem dijelu zemlje i njihovi se livanjski ogranci više bave politikanstvom, no pravom politikom za dobrobit svojih glasača i njihov ekonomski prosperitet.
Heraldika
Sturba
Grb Livna prikazuje spomenik Kralju Tomislavu i Troglav, najviši vrh Dinare. Zelena podloga s tri valovite crte označava Livanjsko polje i tri rijeke. Zastava Livna je crvena sa dvije prijeko položene bijele trake. Grb se nalazi u sredini.
Vanjske poveznice
Kategorija:Gradovi BiH
Kategorija:Općine BiH
Category:Hercegbosanska županija
Livno
Zemljopis
]
Livno se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima preko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 32.450 u općini (prema procjenama Statističkog zavoda iz 2003.). Površina općine je 994 km2. Najznačajnije je mjesto Hercegbosanske županije, čije je kulturno i gospodarsko središte. Grad leži na 730 m iznad mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kog izvire i kraška rijeka Bistrica. Livno ima stabilnu klimu, sa ravnomjernim strujanjem zraka i najvećim brojem sunčanih dana u zemlji. Klima je uglavnom planinska. Ljeta su mahom duga i sunčana, zime snježne. Livanjsko polje jedno je od najvećih kraških polja u ovom dijelu Europe.
Stanovništvo
Uprava
Povijest
Pretpovijesno doba
Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz pretpovijesnog doba 2000 godina pr.Kr. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati.
Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.
Rimsko doba
Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.
Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.
Dolazak Hrvata
Oko 621 g. Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država. Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantijski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28.IX. 892.g. kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada.
Livno u srednjem vijeku
Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Livanjski je kraj bosanskoj državi pripojio ban Stjepan II. Kotromanić. Livanjskom županijom tada je upravljao Vladislav Galešić.
Livno je kroz sav srednji vijek, kako u sastavu hrvatskog kraljevstva tako kasnije i u sastavu bosanskog kraljevstva, imalo status župe ili županije. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava hrvatskog u sastav bosanskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični. U vjerskom i kulturnom smislu pučanstvo je bilo homogeno katoličko i hrvatsko sve do turskih osvajanja.
Osmansko doba
Osmanska vojska ulazi u Livno 1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.
Osmanskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, sa karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija. Tokom 400 godina osmanskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži- Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva Bošnjaka zabilježenog orijentalnim pismima.
Dolazak Osmana u Livno u XV. stoljeću značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do XVII stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom. Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj osmanskog perioda zauzimaju za gradnju samostana Gorica sa crkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke sa podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena.
Krajem osmanskog doba, 1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od najljepših pravoslavnih crkava u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Livno u Austro-Ugarskoj monarhiji
Nakon preuzimanja vlasti 28.9.1878. godine Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe. Iako postoje objavljeni radovi o pobuni mještana Livna i okolice protiv Austro-Ugarske, treba ipak navesti kako su se pobunili uglavnom Turci i njihovi sljedbenici kojima je život prije bio dobar i ugodan. Naime, mještani su masovno bježali ispred turskog zuluma u Dalmaciju pa se jedva čekalo da dođe do neke promjene. Pokretači kulturnih dešavanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i režiseri najčešće bili stranci. Danas se u Beču nalazi sadržajna arhivska građa o Livnu. Među brojnim podatcima i planovima grada, gdje se Livno spominje kao utvrđeni grad u Hercegovini.
Hercegovini
Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata , Srba i Muslimana. 1896. formirano je Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Dinara, u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.
20. Stoljeće
Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata, Muslimana i Srba. 1896. formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.
Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Ugovorom Cvetković- Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno.
Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na Duhove 1944. Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom Bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu "Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata. 10. listopada 1944. grad je konačno dio velike slobodne teritorije, koja se prostire većim dijelom tadašnje Europe. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu.
Po završetku rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga svibnja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.
Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi sa ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiH Hasan Brkić, a livanjske korjene ima i Branko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tijekom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda sa naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom.
Sukob u bivšoj Jugoslaviji ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje početkom proljeća 1992 napadom Četnika i artiljerijskim napadima iz pravca donjeg Livanjskog polja. U to vrijeme u gradu se formiraju prve postrojbe Hrvatskog Vijeća Obrane i HOS-a, te dolazi do obrane grada i odbijanja agresorskih napada. Poslije Daytonskoga sporazuma Livno je središte Hercegbosanske županije.
Gospodarstvo
Livno i njegova okolica nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata i industrija tkanina.
Slavni ljudi
- Alikadić, Bisera
- Anić, Zdravko
- Boban, Gordana
- Brkić, Hasan
- Dokić, Branko
- Džaja, Ivo
- Gotovac, Slavko
- Hasan Livnjak
- Hadži Jusuf Livnjak
- Jurkić, Gabrijel
- fra Karaula, Lovro
- fra Karaula, Marijan
- Kovač, Robert
- Kovač, Niko
- Ljuboja, Svetozar
- Manđeralo, Stipo
- Marijan, Davor
- Mioč, Pero
- Orman, Rapko
- Pervan, Anto
- Propadalo, Ivica
- Rosić, Momir
- starac Vujadin
- fra Sučić, Mihovil
- Sundečić, Jovan
- Šeremet, Ivo
- Šuker, Davor
- Šuker, Ivan
- Vlašić, Ivica
- Vrebac, Dževdet
Spomenici i znamenitosti
Znamenitosti grada: samostan Gorica s galerijom velikana bosanskohercegovačkog slikarstva Gabrijela Jurkića i Etnološkom zbirkom, stara gradska četvrt, koja nažalost ne uspijeva odoljeti naletima modernog vremena, s džamijama Glavica i Balaguša, Topovima, Vejs kulom ponad grada, Žitarnicom sa starom vijećnicom i gradskom česmom Milošnik, kao i izvor Dumana, stara livanjska groblja, Gimnazija, kupalište Ploče i Sturba.
Obrazovanje
U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjeljenja. Glazbeno obrazovanje stječe se u nižoj glazbenoj školi.
Kultura
Sport
- [http://www.troglav-livno.com NK Troglav]
- [http://www.troglav-livno.com KK Livno]
- [http://www.aeroklub.livno.org Aero Klub Livno]
- [http://www.paragliding.livno.org Paragliding klub "Krila Livna"]
Politika
Na području Livna djeluje nekoliko političkih stranaka, od kojih su najznačajnije HDZBiH, HSP, SDP, HKDU, SDA, HSS i Stranka za BiH, no kao i u većem dijelu zemlje i njihovi se livanjski ogranci više bave politikanstvom, no pravom politikom za dobrobit svojih glasača i njihov ekonomski prosperitet.
Heraldika
Sturba
Grb Livna prikazuje spomenik Kralju Tomislavu i Troglav, najviši vrh Dinare. Zelena podloga s tri valovite crte označava Livanjsko polje i tri rijeke. Zastava Livna je crvena sa dvije prijeko položene bijele trake. Grb se nalazi u sredini.
Vanjske poveznice
Kategorija:Gradovi BiH
Kategorija:Općine BiH
Category:Hercegbosanska županija
Fra Sučić, MihovilDr. fra Mihovil Sučić (Livno, 1820. - Livno, 1865.), svećenik, liječnik i kirurg
Životopis
Dijelić povijesti Livna u 19. stoljeću je i fra Mihovil Sučić, svećenik, liječnik i kirurg. Rodio se u Livnu 1820. Teologiju završio 1845. god. u Veneciji i kirurgiju 1850. u Padovi. Jedan je od prvih kirurga u Bosni i Hercegovini. Desetak godina živio je u Fojnici i kao liječnik djelovao po srednjoj Bosni. Od godine 1860.-1864. ponovno je u Italiji. Poslije toga dolazi u Samostan Goricu u Livnu. Pomažući pri porodu jednoj muslimanskoj ženi u Šuici, vraćajući se kući prehladio se i preminuo 3. ožujka 1865. Pokopan je na goričkom groblju. U Muzeju na Gorici čuva se fra Mijina ostavština od izuzetne kulturne vrijednosti. Tu su njegova stručne knjige: preko stotinu svezaka sve iz prve polovice 19. stoljeća, ljekarnička vaga, kirurški i zubarski instrumenti i drugo. Danas se po njemu zove Županijska bolnica u Livnu.
Sučić, fra Mihovil
Sučić, fra Mihovil
Sučić, fra Mihovil
Sučić, fra Mihovil
Livno
Zemljopis
]
Livno se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima preko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 32.450 u općini (prema procjenama Statističkog zavoda iz 2003.). Površina općine je 994 km2. Najznačajnije je mjesto Hercegbosanske županije, čije je kulturno i gospodarsko središte. Grad leži na 730 m iznad mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kog izvire i kraška rijeka Bistrica. Livno ima stabilnu klimu, sa ravnomjernim strujanjem zraka i najvećim brojem sunčanih dana u zemlji. Klima je uglavnom planinska. Ljeta su mahom duga i sunčana, zime snježne. Livanjsko polje jedno je od najvećih kraških polja u ovom dijelu Europe.
Stanovništvo
Uprava
Povijest
Pretpovijesno doba
Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz pretpovijesnog doba 2000 godina pr.Kr. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati.
Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.
Rimsko doba
Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.
Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.
Dolazak Hrvata
Oko 621 g. Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država. Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantijski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28.IX. 892.g. kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada.
Livno u srednjem vijeku
Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Livanjski je kraj bosanskoj državi pripojio ban Stjepan II. Kotromanić. Livanjskom županijom tada je upravljao Vladislav Galešić.
Livno je kroz sav srednji vijek, kako u sastavu hrvatskog kraljevstva tako kasnije i u sastavu bosanskog kraljevstva, imalo status župe ili županije. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava hrvatskog u sastav bosanskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični. U vjerskom i kulturnom smislu pučanstvo je bilo homogeno katoličko i hrvatsko sve do turskih osvajanja.
Osmansko doba
Osmanska vojska ulazi u Livno 1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.
Osmanskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, sa karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija. Tokom 400 godina osmanskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži- Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva Bošnjaka zabilježenog orijentalnim pismima.
Dolazak Osmana u Livno u XV. stoljeću značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do XVII stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom. Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj osmanskog perioda zauzimaju za gradnju samostana Gorica sa crkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke sa podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena.
Krajem osmanskog doba, 1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od najljepših pravoslavnih crkava u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Livno u Austro-Ugarskoj monarhiji
Nakon preuzimanja vlasti 28.9.1878. godine Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe. Iako postoje objavljeni radovi o pobuni mještana Livna i okolice protiv Austro-Ugarske, treba ipak navesti kako su se pobunili uglavnom Turci i njihovi sljedbenici kojima je život prije bio dobar i ugodan. Naime, mještani su masovno bježali ispred turskog zuluma u Dalmaciju pa se jedva čekalo da dođe do neke promjene. Pokretači kulturnih dešavanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i režiseri najčešće bili stranci. Danas se u Beču nalazi sadržajna arhivska građa o Livnu. Među brojnim podatcima i planovima grada, gdje se Livno spominje kao utvrđeni grad u Hercegovini.
Hercegovini
Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata , Srba i Muslimana. 1896. formirano je Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Dinara, u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.
20. Stoljeće
Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata, Muslimana i Srba. 1896. formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.
Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Ugovorom Cvetković- Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno.
Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na Duhove 1944. Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom Bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu "Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata. 10. listopada 1944. grad je konačno dio velike slobodne teritorije, koja se prostire većim dijelom tadašnje Europe. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu.
Po završetku rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga svibnja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.
Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi sa ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiH Hasan Brkić, a livanjske korjene ima i Branko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tijekom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda sa naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom.
Sukob u bivšoj Jugoslaviji ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje početkom proljeća 1992 napadom Četnika i artiljerijskim napadima iz pravca donjeg Livanjskog polja. U to vrijeme u gradu se formiraju prve postrojbe Hrvatskog Vijeća Obrane i HOS-a, te dolazi do obrane grada i odbijanja agresorskih napada. Poslije Daytonskoga sporazuma Livno je središte Hercegbosanske županije.
Gospodarstvo
Livno i njegova okolica nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata i industrija tkanina.
Slavni ljudi
- Alikadić, Bisera
- Anić, Zdravko
- Boban, Gordana
- Brkić, Hasan
- Dokić, Branko
- Džaja, Ivo
- Gotovac, Slavko
- Hasan Livnjak
- Hadži Jusuf Livnjak
- Jurkić, Gabrijel
- fra Karaula, Lovro
- fra Karaula, Marijan
- Kovač, Robert
- Kovač, Niko
- Ljuboja, Svetozar
- Manđeralo, Stipo
- Marijan, Davor
- Mioč, Pero
- Orman, Rapko
- Pervan, Anto
- Propadalo, Ivica
- Rosić, Momir
- starac Vujadin
- fra Sučić, Mihovil
- Sundečić, Jovan
- Šeremet, Ivo
- Šuker, Davor
- Šuker, Ivan
- Vlašić, Ivica
- Vrebac, Dževdet
Spomenici i znamenitosti
Znamenitosti grada: samostan Gorica s galerijom velikana bosanskohercegovačkog slikarstva Gabrijela Jurkića i Etnološkom zbirkom, stara gradska četvrt, koja nažalost ne uspijeva odoljeti naletima modernog vremena, s džamijama Glavica i Balaguša, Topovima, Vejs kulom ponad grada, Žitarnicom sa starom vijećnicom i gradskom česmom Milošnik, kao i izvor Dumana, stara livanjska groblja, Gimnazija, kupalište Ploče i Sturba.
Obrazovanje
U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjeljenja. Glazbeno obrazovanje stječe se u nižoj glazbenoj školi.
Kultura
Sport
- [http://www.troglav-livno.com NK Troglav]
- [http://www.troglav-livno.com KK Livno]
- [http://www.aeroklub.livno.org Aero Klub Livno]
- [http://www.paragliding.livno.org Paragliding klub "Krila Livna"]
Politika
Na području Livna djeluje nekoliko političkih stranaka, od kojih su najznačajnije HDZBiH, HSP, SDP, HKDU, SDA, HSS i Stranka za BiH, no kao i u većem dijelu zemlje i njihovi se livanjski ogranci više bave politikanstvom, no pravom politikom za dobrobit svojih glasača i njihov ekonomski prosperitet.
Heraldika
Sturba
Grb Livna prikazuje spomenik Kralju Tomislavu i Troglav, najviši vrh Dinare. Zelena podloga s tri valovite crte označava Livanjsko polje i tri rijeke. Zastava Livna je crvena sa dvije prijeko položene bijele trake. Grb se nalazi u sredini.
Vanjske poveznice
Kategorija:Gradovi BiH
Kategorija:Općine BiH
Category:Hercegbosanska županija
Venecija
Venecija je grad u Italiji, poznat po kanalima, gondolama i bogatoj povijesti.
Nastao je na pješčanim lagunama kao skrovište izbjeglicama.
Category:Gradovi u Italiji
ko:베네치아
ja:ヴェネツィア
simple:Venice
BIHBosna i Hercegovina Kategorija:Troslovnik-B|iH
Fojnica
Fojnica je stari bosanski grad u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, sa oko 3.400 stanovnika u gradu, odnosno 15.000 u općini (1991.) Poznata je po glasovitom Franjevačkom samostanu), sa bogatom knjižnicom i zbirkom.
Zemljopis
Stanovništvo
Uprava
Povijest
Pred-osmansko doba
Ime grada, u pisanim dokumentima, prvi put se spominje 18. ožujka 1365. godine povodom prodaje polovine rudarskih jama vlasništva Hansa i Nikla Sasinovića u Fojnici i Ostružnici nekim Dubrovčanima.
Valja spomenuti da se u ranim spisima spominje kao Hvojnica (stari hrvatski nije poznavao glas f, nego ga se izgovaralo kao hv, odnosno u narječjima kao 'v).
Inače, braća Sasinovići se vrlo često spominju, u sačuvanoj povijesnoj građi, po različitim osnovama: kupoprodajni ugovori, sudski sporovi, obiteljske nesuglasice. Vjerovatno zbog bogatih nalazišta srebra i zlata, bosanski vladari veoma rano Fojnicu proglašavaju svojim posjedom, kojim je upravljao knez, imenovan od strane kralja i obično iz reda trgovaca. O sigurnosti grada i rudokopa brinule su se posade utvrđenja razmještene po kotama s kojih su imale dobru preglednost fojničke doline (Kozov grad, Zvonigrad, Lagumi). Sasi svojom su stručnošću osuvremenili rudarsku tehniku proizvodnje srebra i zlata, a Dubrovčani si razvili trgovinu i zanatstvo, te tako Fojnicu učiniše privredno najznačajnijm mjestom srednjovjekovne Bosne.
Prva polovina 15. stoljeća je period kada Fojnica u svom privrednom i demografskom širenju dostiže vrhunac; urbani dio grada prelazi broj od 2.000 stanovnika sa izrazito jakim naseljem Dubrovčana, otvaraju se novi rudnici u Deževicama (1403. godine) i Dusini (1413. godine), franjevci grade samostan na Pazarnicama, trguje se zanatskim proizvodima izrađenim od plemenitih metala, kožom,svilom, vinom, oružjem, kućnim potrepštinama, skupocjenim talijanskim tkaninama. Rudarstvo, posebno proizvodnja srebra, bilo je najvažnija privredna grana srednjovjekovne Bosne, a imalo je nesumnjivog značaja i za privredu Europe onoga vremena. Konzultirajući dubrovačke izvore o izvozu i podatke o kupljenom godišnjem ušuru (350 kg srebra), može se sasvim sigurno tvrditi, da proizvodnja u fojničkim rudnicima nije bila ispod 3 tone godišnje. Uzimajući u obzir bogatstvo rudnika kao i stalno prisustvo dubrovačkih zlatara (oko 1430. godine, ukupno 12 ) koji su se između ostalog bavili i kovanjem novca, najvjerovatnije da je u Fojnici dugo vremena egzistirala kovnica novca bosanskih vladara. Novac označen kao kraljev (grossi di Re; denarii regis Bossine itd.) često se pominje u izvorima i to obično u vezi sa Fojnicom.
Osmansko doba
Fojnica je pred dolazak osmanlija bila drugi po veličini grad u BiH.
Dolazak Osmanskog carstva kao nove imperijalne sile na Balkanu, vjerovatno je uticao, iz straha i opće nesigurnosti, na smanjeni obim trgovačkih veza, a time i proizvodnje u fojničkim rudnicima. Sigurno bi se to još drastičnije odrazilo na demografsku i privrednu sliku ondašnje Fojnice, da nije bilo političke pronicljivosti fojničkog gvardijana fra Anđela Zvizdovića koji je izjavom o lojalnosti novom osvajaču dobio od Mehmeda II Fatiha na Milodraškom polju, znamenitom ahdnamom, garancije slobode kretanja, imovinskog posjedovanja i vjeroispovijedanja za Crkvu i kršćanske podanike sve dok budu vjerni novoj vlasti. Kroz vijekove turskog prisustva na ovim prostorima ahdnama je predstavljala pravu povelju slobode kršćanskog stanovništva u Bosni, osnovni dokument kojim je reguliran položaj kršćana u Osmanskom carstvu i utvrđivani odnosi osmanskih vlasti prema kršćanskoj religiji u cjelini. Prema najranijem popisu Bosne iz 1468/9. godine, najveće varoško naselje na prostoru srednje Bosne i nekih dijelova Hercegovine, i dalje je Fojnica sa 329 kuća poreznih obveznika uz 20 neoženjenih sinova, s tim da je opadanje broja stanovnika u nekim kasnijim periodima bilo još osjetnije. Za dva desetljeća broj kuća se smanjio za 104, jer novim popisom domaćinstava iz 1489. godine, Fojnica broji 219 kršćanskih i 6 muslimanskih kuća. Na osnovu navedenog, može se zaključiti da je proces islamizacije, u naseljima koja su imala jaku ekonomsku bazu (rudnici) i moćne vjerske institucije (samostan), tekao veoma sporo. Međutim, promjena vlasti, i pored izraženih potreba za plemenitim metalima, ipak je bitno uticala na izvjesno zamiranje privredne aktivnosti na području Fojnice. Možda je na ovu stagnaciju uticala zabrana izvoza plemenitih metala i obaveza prodaje cjelokupne proizvodnje državnoj kovnici po utvrđenim cijenama. Isto tako, umjesto do tada važeće zakonske odredbe o podjeli prihoda izmedu korisnika rudnika i države od 1/10, uvedena je odredba od 1/5 odnosno 1/8 zavisno od uvjeta proizvodnje i rentabilnosti. Krajem 16. i početkom 17.stoljeća skoro da je sasvim prestala proizvodnja plemenitih metala uz pojačanu eksploataciju željeza, olova i bakra. Zahvaljujući preradi željezne rude, Fojnica je tijekom 19.stoljeća postala ponovo značajan zanatsko-trgovački centar. U samom gradu se posebno isticao kovački zanat, ali i radionice za obradu metala. Proizvodnja pušaka, pištolja, jatagana, poljoprivrednih alatki bila je poznata i van granica Bosne.
Period austro-ugarske vladavine
Fojnica i njena okolina za vrijeme austro-ugarske vladavine nije doživjela privredni prosperitet kao oni gradovi koje je zahvatila industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti. Stari željezni majdani i brojne kovačnice nisu mogle izdržati utrku sa visokim pećima i jeftinijom industrijskom robom. Geološka istraživanja koja su vršena u Bosni i Hercegovini neposredno poslije okupacije nisu zaobišla ni Fojnicu. Tako je utvrđeno prvom analizom piritne rude da se u toni rude nalazi 8-15 grama zlata. Procijenjeno je da je nalazište u Bakovićima rentabilno za proizvodnju i prvi koncesionari su bili braća Došen 1885. godine. Uporedo sa aktiviranjem rudarske proizvodnje počinje i eksploatacija i prerada šume kojom je fojničko područje izuzetno bogato. Međutim prometna izoliranost uticala je da u čitavom tom periodu ne nastane nijedan značajniji prerađivački kapacitet do poslije Drugog svjetskog rata.
Gospodarstvo
Slavni ljudi
Spomenici i znamenitosti
Obrazovanje
Kultura
Sport
Vanjske poveznice
- [http://www.fojnica.ba www.fojnica.ba]
Kategorija:Gradovi BiH
Kategorija:Općine BiH
1860
----
Događaji
-
Rođenja
- 29. svibnja - Isaac Albéniz, španjolski pijanist i skladatelj († 1909.)
- 29. lipnja - Anton Pavlovič Čehov, ruski književnik († 1904.)
- 7. srpnja - Gustav Mahler, austrijski skladatelj i dirigent († 1911.)
Smrti
- 21. rujna - Arthur Schopenhauer, njemački filozof (
- 1788.)
Category:Godine
ko:1860년
ms:1860
simple:1860
th:พ.ศ. 2403
Italija
Republika Italija je država na jugu Europe. Sastoji se od poluotoka i dva velika otoka
na Sredozemnom moru, Sicilije i Sardinije.
Jedinu kopnenu granicu ima na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom.
Neovisne države San Marino i Vatikan nalaze se unutar teritorija Italije.
Povijest
Glavni članak: Povijest Italije
Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Lazio, Toskana, Umbria i Basilicata.
U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etruščani. Rim je postao centar Rimskog Carstva,
koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.
Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse,
koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja
pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu.
Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni datum ujedinjenja Italije.
Fašisti su uveli diktaturu 1922., borili se na strani Njemačke u 2. svjetskom ratu i izgubili.
Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju.
Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske Unije.
Politika
Glavni članak: Politika Italije
Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati)
i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu),
koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).
Predsjednik republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika.
Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik).
Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.
Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sustav.
Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno.
Zastupnički dom ima 630 zastupnika.
Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama.
Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka.
Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.
Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima.
Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.
Regije
Glavni članak: Regije Italije
Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (
- ):
- Abruzzo
- Apulija
- Basilicata
- Emilia-Romagna
- Furlanija-Julijska krajina
-
- Južni Tirol
-
- Kalabrija
- Kampanija
- Lacij
- Ligurija
- Lombardija
- Marke
- Molise
- Pijemont
- Sardinija (Sardegna)
-
- Sicilija (Sicilia)
-
- Toskana (Toscana)
- Umbrija
- Valle d'Aosta
-
- Veneto
Regije se dalje dijele na pokrajine.
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Italije
Najveći dio Italije je velik poluotok u Sredozemnom moru,
gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora,
a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.
Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa,
koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka,
koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita.
Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.
Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4,810 m. Italija ima dva slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja i aktivnu Etnu na Siciliji.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Italije
Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike
ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke,
i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).
Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba.
Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe,
snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.
Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partenrima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme
kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme,
kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loših odnosa sa sindikatima.
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Italije
Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika.
Peta je u Europi po gustoći stanovništva (196 stanovnika po četvornom kilometru).
Nema velike manjine, a najveća je njemačka manjina u Južnom Tirolu (1991: 287,503 Nijemaca i 116,914 Talijana),
te slovenska manjina oko Trsta.
Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su francuska manjina u regiji Valle d'Aosta;
sardski na Sardiniji);
ladin u Dolomitima;
furlanski u regiji Friuli-Venezia Giulia, što su sve romanski jezici.
Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su
hrvatski u tri sela u regiji Molise;
okcitanski u južnim dolinama Piemontea;
katalonski u gradu Alghero na Sardiniji;
albanski u selima regije Calabria i na Siciliji;
stari grčki dijalekti u selima regije Calabria.
Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice,
kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.
Kultura
Glavni članak: Kultura Italije
Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu,
a poznata je i po dobroj hrani (pizza, špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.
Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća.
Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio,
Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo,
arhitekti Bernini i Palladio, skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filmski redatelji Antonioni i Fellini, filozof Giordano Bruno. Ne zaboravimo i Casanovu.
Od modernih pjevaca poznat je Eros Ramazzotti.
Državni praznici (neradni dani)
Vanjske poveznice
- [http://www.quirinale.it/ Presidenza della Repubblica] - službena stranica predsjednika Italije
- [http://www.parlamento.it/ Parlamento] - službena stranica talijanskog parlamenta
- [http://www.freeworldmaps.net/europe/italy/map.html Italy Map]
Category:Države svijeta
als:Italien
fiu-vro:Itaalia
ja:イタリア
ko:이탈리아
ms:Itali
simple:Italy
th:ประเทศอิตาลี
zh-min-nan:Italia
Samostan GoricaSamostan Gorica je franjevački samostan, u sklopu kojeg se nalazi crkva sv. Petra i Pavla, koji se nalazi pokraj Livna u Bosni i Hercegovini
Bosni i Hercegovini
=Crkva=
U tursko vrijeme kršćanima nije bilo dopušteno graditi ni najskromnije vjerske zgrade. Teko polovicom 19. stoljeća i turska je vlast bila prisiljena olabaviti to svoje kruto držanje i napokon dopustiti da i kršćani mogu podići koju crkvu. Među prvima koji su tu promjenu iskoristili bio je zauzeti franjevac fra Lovro Karaula. On je 1852. g. isposlovao u tu svrhu bujruntiju a onda, na temelju nje, i ferman 1853 g. U međuvremenu franjevci su marljivo pripremali građu.
Narodna predaja o Gorici
S koljena na koljeno, sve do naših dana, očuvala se u narodu predaja o gradnji crkve i samostana na Gorici, dijelu sela Brina kraj Livna. Ovo je prva i najveća crkva koja je izgrađena za turske vladavine na našim prostorima. "Mnogi su u to vrime išli kod turski vladara izmolit dozvolu za gradnju crkve. Svi su bili ismijavani; vraćali su se bez uspjeha. Turci su strogo zabranjivali graditi i najskromniju crkvicu. Naročito su im smetala crkvena zvona; "da ne bi budila narod rano jutri." Tako se zaputi Sultanu u Carigrad (Istambul) i fra Lovro Karaula. Ko i ostale, ismijavaše ga na dvoru. Pošto je fra Lovro bio posebno uporan Sultan se odluči š njime još više poigrat. I dadne Sultan fra Lovri ferman (odobrenje) na kome je stajalo da, kad već oće makar malu crkvicu, smi napravit crkvu kolika je volunjska (volovska) koža i stavit zvono, ali ono malo, što se š njime zvoni kod pričesti. Ali po povratku u Livno fra Lovro se zgodno siti, isiče volovsku kožu u oputu (tanku nit), i opaše pozamašan prostor š njom. Na to se odma skupe turci. Kad su tili zabranit gradnju fra Lovro im pokaza defter. Pisalo je da se smi gradit crkva kolika je volunjska koža i da se na nju smi stavit zvono. Sultanova se naredba morala poštivat i jedan turčin prvi uze kramp i poče kopat temelj."
fra Lovro
Povijest gradnje
Plan za crkvu napravio je splitski graditelj Franjo Moise. Pola stoljeća poslije njega, taj njegov plan bitno je nadopunio ugledni hrvatski arhitekt Josip pl. Vancaš, čije je djelo i sarajevska katedrala i brojne druge crkve i palače po Bosni, Hrvatskoj i Italiji.
Gradnja crkve je započeta postavljanjem temeljnog kamena 1854. g. a zgrada je došla pod krov pet godina poslije 1859.g. Prve dvije godine gradnju je vodio Trogiranin Ante Ciciliani, a zamijenio ga je Špiro Marić s otoka Visa. Iako je bila sasvim "gola", u njoj su za nevolju, počeli obavljati službu Božju već 1860. g. Najveće graditeljsko obogaćenje crkve bio je južni zvonik, izgrađen 1887-1888. g. i veliko zvono (teško 1024 kg). Nakon toga obavljena je posveta crkve 1891. g. Napokon 1903. g. odlučeno je crkvi dati njezin konačni oblik, te u tu svrhu su se obratili Josipu pl. Vancašu. Njegov program je bio: izgraditi iznad postojećih nosača svodove od armiranog betona, prikladno popločati crkvu, izvesti zidne i stropne dekoracije i podići drugi, sjeverni zvonik. Radove je vodio Franjo Holz; sjeverni zvonik, simetričan južnom, izveo je Petar Bradarić; ukrašavanje crkve prema Vancaševim nacrtima obavila je bečka tvrtka Wayss, a slike naslikao Marko Antonini. Sve se to obavilo tijekom 1905-1906. g.
Tako je crkva 28. listopada 1906. g. svečano otvorena i predata na uporabu.
=Samostan=
Gradnja Samostana je započela zajedno s gradnjom crkve g. 1854. Najprije je podignut zapadni dio, onaj koji gleda prema gradu. Useljen je 1858. g. Nakon pet godina (1863.) podigli su prizemlje južnog dijela a nešto kasnije i njegov kat. Treća, istočna strana zgrade ostala je dugo neizgrađena: na njezinu mjestu su bile neugledne gospodarske zgradice. Od 1984-1985. g. izgrađen je i taj, istočni, dio, prema nacrtu arhitekta Zlatka Ugljena. Uz osnovnu zadaću - da bude boravište redovničke zajednice - samostan je imao i različite prateće funkcije. U vrijeme turske vladavine, jedno se vrijeme u samostanu držala i nastava za pučkoškolce, zatim u periodu od 1889. do 1909. tu je bila smještena i škola za bogoslove (buduće svećenike). Tridesetih godina dvadesetog stoljeća tu je bio i novocijat za pripravnike Franjevačkog reda.
Samostan na Gorici raspolaže sa značajnim kulturnim blagom, koje je od osobite važnosti za ovaj kraj ali i općenito za Bosnu i za hrvatski narod. To je blago smješteno u više zbirki: arheološkoj, etnografskoj i sakralnoj, zatim u knjižnici i galeriji slika, koja u najvećoj mjeri predstavlja slikarstvo Gabrijela Jurkića, koji je u ovom samostanu proveo posljednjih dvadesetak godina svog života.
Muzej
Franjevački muzej[http://www.hbzup.com/livno/kultura/gorica.htm] i galerija[http://www.hbzup.com/livno/kultura/gabrijel/gabrijel.htm] Gorica - Livno, službeno je utemeljen 2. listopada 1995. godine, sa ciljem da sustavno sakuplja, čuva, stručno zaštiti i znanstveno obradi, te prezentira muzejski materijal sa područja Hercegbosanske županije i šire. FMGG kao nasljednik Franjevačke zbirke na Gorici ima svoje korijene u 19. st. u djelatnosti livanjskih franjevaca koji su obilazili arheološka nalazišta i skupljali starine, te nastojali oko osnutka muzeja u samostanu. O tome svjedoči pisani dokument iz 1896. kojim se moli Zemaljska vlada u Sarajevu za dozvolu da se može u javnoj samostanskoj prostoriji držati starinsko oružje. Kroz kasnija desetljeća u livanjsku muzejsku zbirku donose se brojni nalazi iz svih razdoblja livanjske prošlosti. Nekad mala samostanska zbirka prerasla je u suvremeno osmišljen muzej, danas FMGG, koji po svom sadržaju i obimu odražava na ovim prostorima kontinuitet povijesnih zbivanja: od Kelta i Ilira preko Rimljana, te Hrvata od doseljenja do najnovijeg vremena. Muzej je još u fazi oblikovanja, ali se predstavlja javnosti kao osnova za nove istraživačke korake.
Category: Bosna i Hercegovina Category: Livno
Kategorija:LiječniciCategory:Poznate osobe
Category:Medicina
Kategorija:Biografije WestminsterWestminster ist der Name
- eines Stadtbezirks im Zentrum Londons: City of Westminster.
- des historischen Teils des Stadtbezirks: Westminster (London)
- kurz für Palace of Westminster (Westminster-Palast)
- kurz für Westminster Abbey (Westminster-Abtei)
Westminster heißen folgende Orte:
- Westminster (Kalifornien)
- Westminster (Colorado)
- Westminster (Maryla | | |
